Prikaži sve fotke iz ove kategorije

Izložba o mjestima koja to nisu

Na izložbi su izlagali Nina Iris Bešlić i Vesna Šantak iz Zagreba te Vanessa Ancelot, Anthony Chatain, Marie Dekerle, Jérémy Faivre i Joanna Wong iz Pariza. Izložbu je otvorio francuski operni pjevač Benoit Duc.

DSC_4065-2Vrućina nije spriječila posjetitelje da napune za ovo događanje premalenu galeriju Greta, niti je znoj koji mu se slijevao s lica spriječio opernog pjevača Benoita Duca da nam otpjeva nekoliko prigodnih opernih ulomaka na njemačkom, francuskom i engleskom jeziku. Taj dan nismo uspjeli učiniti puno: uspjeli smo pozdraviti Joannu Wong i Jérémyja Faivera, kojima je ovo treća godina zaredom izlaganja u Greti. Pogledali smo izloške i dogovorili razgovor o projektu s dvoje simpatičnih Francuza.

Ime izložbe proizlazi iz skraćenice francuskog „Quelque chose qui n’a pas lieu“ (nešto što nije mjesto). To su zamišljena i nestvarna mjesta koja postoje samo u našem subjektivnom svijetu. To ime također može označavati i prolazna mjesta koja su „lišena individualnih obilježja, primjerice autobusne stanice, kolodvori, gradski trgovi, aerodromi, igrališta…“

DSC_4044-2Pravo pitanje na kojemu se temelje radovi jest: „Koja je uloga sjećanja i kako stvari djeluju na naše sjećanje?“ Strani gosti zauzvrat su nam postavili pitanje o recikliranju u umjetnosti. „Kako je moguće da razne galerije bez problema izlože isti rad ili skup radova nekog autora?“ Svaka je izložba poseban događaj koji govori o jednoj temi, a radovi izloženi u sklopu „Non-places“ nastali su upravo za tu izložbu. Joanna Wong istraživala je sjećanja putem medija kojim se najčešće služi: fotografije. Da prikaže kako sjećanja djeluju na mjesta, preko fotografije praznog mjesta postavljena je prozirna fotografija neke stvari uz koju je ono povezano u sjećanju.

Vanessa Ancelot propitkivala je može li se sjećanju vjerovati. Njezin rad može se posložiti kao slagalica, na više načina i uvijek mogu dati drugačiju sliku. Jérémy Faivre napravio je dvije animacije: jedna prikazuje jednolično čekanje autobusa na putu prema školi: radnja koja se ponavlja svaki dan i postaje automatizirana do te mjere da ne primjećujemo promjene oko sebe. Druga prikazuje njegovo djetinjstvo: dok se njegova obitelj kreće po kući u ustaljenom ritmu, njegova je soba puna promjenjivih boja.

Mi, na žalost, nismo uspjeli pružiti adekvatan odgovor na postavljeno pitanje o recikliranju umjetnina. Istina je da neke radove viđamo na izložbama i pet godina nakon što su nastali. Leži li uzrok u malom tržištu, malom broju umjetnika koji stvaraju naspram broju galerija i prostora željnih izlaganja ili o nečem posve drugom, tek treba utvrditi.

Ova nam je izložba potvrdila vrijednost vizualno i intelektualno kvalitetnih radova nastalih, uz volju i znanje, za posebno skrojenu individualnu izložbu.

Gledaj

Svaki pas treba jednu Superzdjelicu

Izradom personalizirane zdjelice za svog ljubimca učinit ćete pravo malo dobro...

Gledaj

Odnos pokreta i zvuka

Od 10. do 12. listopada održava se Sounded Bodies, festival koji istražuje mog...

Gledaj

Resemantizacija sjećanja Glorije Lizde

Fragmentašica i fotografkinja Glorija Lizde otvara samostalnu izložbu u utora...